A Zoran, po zanimanju vatrogasac, po Ivanu je došao vatrogasnim kolima s upaljenim sirenama uz pjesmu! Spektakularni svatovi nastavljaju dalje prema crkvi u kojoj je trebalo fotografirati mladence i čak četvero kumova. Srećom, dugogodišnje iskustvo dalo mi je nekoliko ideja kojima sam uspio doskočiti ovom izazovnom zadatku u vrlo maloj crkvi punoj ljubavi. Trebalo je dočarati atmosferu, nježnost, sreću, ljubav, obitelj, prijatelje i njih dvoje – zaljubljene. Fotografija je za mene mnogo više od dokumentiranja trenutaka. To je zamrzavanje osjećaja u vremenu.

Na dan njihova vjenčanja kiša je ipak odlučila pasti, valjda za svaki slučaj, da Zoran ne bi trebao trčati gasiti požare. Zato su odmah po izlasku iz crkve svatovi okupani pravom ljetnom olujom, ali ona nikome nije smetala da se pleše i raduje do dugo u noć.

Ovu je priču nakon vjenčanja još trebalo uklopiti u prekrasan pejzaž naše Dalmacije, pored tvrđave Klis gdje smo hvatali „golden hour“, onaj vremenski okvir oko zalaska sunca kada svjetlo baca odsjaj zlatnožute boju. A putićima i starim cestama popeli smo se i do vrha Kozjaka uhvativši čak i „blue hour“, onaj prekrasan trenutak kada se dan pretvara u sumrak, a sumrak u noć.

Bio je pravi užitak provesti vrijeme s ovim divnim mladim ljudima. Dok sam ih fotografirao u sumraku, pomislio sam kako je vatrogasac Zoran sigurno odlučio da jednu vatru u životu nikad neće gasiti, a to je ona koja gori između njega i njegove Ivane.