09.10.2021.
Hvar
Nekad vrijeme zna biti neumoljivo kišno. To nam obično ne smeta previše ako smo ga odlučili provesti kod kuće, gledati Netflix, igrati društvene igre ili isprobavati nove recepte. Ali ako se poklopi da baš tako izgleda tjedan našeg vjenčanja, sa strepnjom očekujemo taj dan nadajući se iznenadnom čudu i tragovima najave sunca. Upravo takvu priču prolaze svi mladenci koji se odluče za vjenčanje na otvorenom, a prošli su je i Marija i Pero na Hvaru, sredinom listopada.
Globalna pandemija natjerala je mnoge mlade parove da dan krunidbe njihove ljubavi brakom planiraju na otvorenom. Ono što je do prije samo nekoliko godina bilo smatrano gotovo egzotikom, danas postaje pravilo. Sve je veći broj vjenčanja koja se odvijaju pod otvorenim nebom kako bi mladenci ipak mogli biti okruženi svim onim ljudima koji ih vole, poznaju, podržavaju i zbilja žele podijeliti s njima taj poseban dan.
S brojnim restrikcijama koje su donijela ova nova vremena, mladenci ne žele pristajati na kompromise u zatvorenim salama, već radije riskiraju s vremenskom prognozom kako bi njihovo vjenčanje imalo ono najbitnije – ljubav obitelji i prijatelja. Marija i Pero danima su pratili izmjenu kišnih dana i noći zbog kojih smo konstantno bili u kontaktu i nismo mogli obaviti photo session koji se trebao odviti prije vjenčanja. Ali kako moj pozitivan i vedar duh odbijaju vjerovati u loše prognoze, uputio sam se na Hvar unatoč crnim oblacima nadajući se zabilježiti povezanost i bliskost ovoga para obasjanog i kojom zrakom sunca u pitoresknim komadićima prekrasnog otoka Hvara, u Ivan Dolcu i Humcu, na prašnim cestama i van utabanih staza, te na stijenama tik uz more. Ipak, nekad i nebo bude na našoj strani jer su ove romantične fotografije nastale upravo između momenata kiše i sunca. S posljednjim klikovima mog fotoaparata vratile su se kapi kiše.
Ako postoji jedno mjesto na otoku Hvaru u kojem odiše duh stare, zaboravljene Dalmacije, to je zasigurno napušteni Humac. Ovoga je dana ponovo odjekivao vriskom djece, smijehom razdraganih gostiju i toplinom ljubavi naših mladenaca koji su baš ovdje, u srcu Humca, na samome trgu, odlučili organizirati izvanredan catering za svoje goste. Potom smo svi zajedno prošetali do jedinstvene kamene crkve Sv. Ivana i Pavla udaljene svega stotinjak metara. Marija i Pero prošetali su do oltara zajedno, s rukom u ruci. Upravo je ta Perina ruka vratila Mariju, koja je studirala u inozemstvu, natrag u Hrvatsku, u kojoj su zajedno već izgradili jedan lijep zajednički život.
Nakon obreda, mladence je pratila pjesma do same Ville Humac u kojoj nas je dočekao još jedan vrhunski catering. Ples, glazba, ukusna hrana, te fantastična atmosfera, bili su sve što su mladenci mogli poželjeti. Iako je toga dana sunce bilo sramežljivo, a posjetila nas je i kiša praćena burom, to nije pokolebalo nasmijane goste da zajedno s mladencima učine ovaj dan nezaboravnim.
A tako to biva i u samom životu – red sunca, red kiše nakon koje uvijek opet dođe sunce. A u dvoje je sve lakše izdržati. Marija i Pero, sigurno hoće.